·٠•●●Oprosti sto placem...●●•٠·

Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.

I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.

Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.

A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim smedjkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.

Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...

Divlji u srcu hodaju sami
hladna ih ruka vodi i voli,
divlji u srcu ne ostave traga
na svome putu trnja i boli.

Divlji u srcu ne puste suzu
tamo gdje drugi jecaju ljuto,
divlji u srcu nemaju duše
u njima sve je tvrdo i kruto.

Divlji u srcu ne oproste nikad
u zjenama vjetri osvete pušu
divlji u srcu ne poližu rane
puste da gnoj im izjede dušu.

Divlji u srcu su uvijek po strani
uske i mračne ih ulice vuku
divlji u srcu ne osjete nikad
mirnu i tihu obiteljsku luku...

U vrtu prepunom lijepih ruža
i latica nježnih što drhte u rosi
gotovo svaka uvene tiho
pred danima tužnim što vrijeme ih nosi.

Tek rijetka se otme i nastavi zračit
svu raskoš svoju i bića ljepotu
jedna od takvih ruža si i ti
u ovom uvelom i sivom životu...

Tada sam te prvi put vidjela,
ali pamtit ću tvoje lice zauvijek.

Tvoje prve riječi upućene meni
čuvat ću u srcu zauvijek.

Tvog prvog osmijeha zbog mojih riječi
sjećat ću se zauvijek.

One tužne riječi na rastanku
parat će mi srce zauvijek.

Tada sam te zadnji put vidjela,
i nestao si iz mog života zauvijek.

Kad bude noć pala na moja leđa
Kad se svijet sruši na moja ramena.
Kad me svi budu mrzili
Kad ja budem mrzila sve...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Daj mi pogled jer to je sve
Što mi treba.
Ustat ću na noge,
Krenuti dalje.
Samo pogled mi daj.

Kad se budem vraćala
Od nekud tužna, umorna.
Kad se srce moje slomi kao štap,
Kad se smrzne kao kamen...

Daj mi samo jedan mali
Pogled.
Na sekundu neka vidim
Tvoje oči.
Upregnut ću teret, krenuti dalje,
Sa svijetom se suočit.
Samo pogled mi daj...

Dao si mi beskrajne noći punog mjeseca,
s njima polagano nestajao je miris s našeg jastuka.

Čežnja u meni pretvara me u pjesnika...
Olovkom te pokušavam vratiti u svoj svijet.
Svijet u kojem tuga otvara još jednu ranu...
a ti me ostavljaš vječno prokletu i samu...

Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...
U očima mi san, tako umorna nestajem i ja...

Sanjam te...varaš me, sa suzom u očima gledam kako odlaziš...
Bez tebe dani su mi kao godina,
prazni i dosadni...

Bez tebe misli kao nevjera,
nikog nema da me natjera...

Vječno sam prokleta...
Nisam te preboljela...
nisam ni oprostila...

 Budi uvijek blizu, ne ostavljaj me,
svojim budnim okom pazi na mene.
brani me od tuge, životnih teškoća,
zlobne okoline, nedaća i zloća.

Budi uvijek blizu, za ruku me primi,
snažno me zagrli, k sebi me privini.
Budi mi utjeha, budi moje sve
I kad život prođe, ne ostavljaj me.

Obriši mi suze, na licu mi smijeh donesi
na oblake, među zvijezde, na krilima
me ponesi. Nauči me što je
život, što radost, a što san.

Budi uvijek blizu,
uljepšaj mi svaki dan.
I kad život novu stranicu okrene
budi uvijek blizu

budi blizu mene.

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne...
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti...
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti...
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba...

Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame...
Fali mi tvoj osmijeh
i onaj zavodljivi pogled...

Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća...
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja...

Hiljaditi sam put uzela papir
i počela pisati ti pismo:
Možda me se više ne sjećaš.....
i opet sam ga spremila s ostalima
koja nisam imala snage spremiti u kovertu
i poslati-možda me bilo strah,
ili sam osjećala da više nemam pravo...


Hiljaditi sam put uzela tvoju sliku
i gledala.
Dugo sam gledala one tvoje oči,
onaj tvoj osmijeh
i nisam je imala snage spustiti...


Hiljaditi sam puta molila srce da ne plače,
ali nije slušalo...
Nastavilo je spuštati suze
nad još jednim bijelim papirom
i najljepšim očima koje je ikad vidjelo...

Kad se sruše od karata kule
i sve pjesme budu utihnule,
kada odeš iz života moga.

Nek' uvenu sve ruže crvene
što su cvale za tebe i mene
jer više neće imati za koga.

Kad mi raniš i srce i dušu
i uništiš mog života sjeme.
Nek' me hladni vjetrovi otpušu
i svi ljudi nek zaborave me.

Moje ime nemoj spominjati
kao da ga nikad nisi čuo.
Samo šuti i nitko neće znati
da je naša ljubav uvenula.

Neka suze moje lice kvase
i sjećanja neka se ugase.
Kad ne bude više sretnih dana
naša ljubav, tiho, srećo moja
nek' potone na dno oceana.

I nek' tamo gdje je vječna tmina
mirno spava daleko od ljudi.
Čuvat' će je tama i tišina
da se više nikad ne probudi...

Ostaju suze i bol,
ostaje sve što te ludo voli,
odlaziš, a poljubac mi nisi dao,
voljela sam te,
ti si to znao...
Odlaziš sa šapatom zime,
ostaju lude želje,
ostaju nadanja i čežnje.
Toliko sam željela ljubav i sreću,
al` sada znam da sretna biti neću,
znam ostaju puste moje noći.
ostaje pitanje kad ćeš doći.
Pusta su i tužna naša mjesta,
osamljene su staze našeg parka
i sa suzom se pitam:
dal je druga ljubav bila jaka?
Tužni su sad osmjesi moji,
zar su bili lažni poljupci tvoji?
Odlaziš sa šapatom zime,
odlaziš, zaboravljaš moje ime?

...evo opet, nakon toliko vremena
oči su mi pune suza.
I baš kad sam mislila
da sam te preboljela,
od bola sam zaplakala.
evo opet, kiša mi iz očiju lije,
nitko ne zna kako teško mi je.
Znam da nema načina
da ti se svidim,
ali te ipak volim,
ali se ipak za pogled tvoj molim.
Evo opet, da živim normalno nema nade,
netko mi sve one prekrasne snove krade.
Zaboravljam da sam živa,
da za to što sam ovakva nisam ja kriva.
Evo opet, ponavljam te dvije riječi,
evo opet suze mi počinju teći.
Nikog u pomoć nema,
tako sam sama,
u duši mi se oluja sprema,
pred očima mi tama.
Ne želim se od tebe udaljiti,
odavde poć.
Ali ipak moram,
jer nedostaje mi snaga
da pobijedim ovog u sebi vraga,
vraga što te želi i vili,
vraga koji i ne sluti
kako me sve ovo boli...

Mozda jednom pronadjes i ti
u grudima srce koje moze da kuca
koje umije da voli,
pa poklonis ljubav nekoj zeni,
bar malo sreće
koje ni komadić nisi znao meni dati...
Meni ce i to utjeha biti
da i ti mozes zavoljeti
da jednom ćes i sam sebi priznati....
Da si pogrjesio, da si biser jedan imao
a u običan kamen ga pretvorio...

Cesto se ljudi zarobe
u proslosti,
kao u zatvoru
u cetiri zida stoje
i samo stare sjene se boje...
A ti me odbrani od starih dana
jer bilo je losih vise
nego boljih dana,
jer bilo je vise rana
nego sto sam bila nasmijana...
a ti me brani
ljubavlju me hrani,
pokaži da me volis,
makar da sam bila losa ili svetica,
pokazi da me volis SADA
ne pitaj kakva sam bila nekada...

Jos uvijek zivim od ponosa
i na nekom temelju stare slave
gradim utvrde za zivot kasnije..

I prodjem uzdignute glave,
bas kao da ne boli,
kraj tebe i nje,
al kad me tisina proguta i nema nikoga
plačem istim suzama,
kao kad si otisao  noći one..

Sad se vise ne trudim biti lijepa i zanosna
ne pokazujem gdje mi stoji srce,
sad vise nisam carica u nasem malom gradu
niti tjeram za ikoga pravdu,
jer ćutim u svom kutku svijeta,
jos uvijek od tebe zapečaćena...

Sanjala sam te, plakala u snu
jos uvijek nosim na srcu tu ranu..
Ako sam sretna s drugim,
zasto te zovem dok sanjam
da li sam mu vjerna,
ako tebi misli poklanjam?
Ili je to proslost, vodi me do tebe
da ispitam jos jednom sebe,
da ne ponovim iste greske
da opet prođem oluje teske...

Sanjala sam te i za ruku držala
da te poljubim-nisam izdržala,
O, Bože da li ovo tvoja ruka
stavljas me na jos muka,
mijesaju se osjećaji moji,
volim njega a nedostaju mi dodiri tvoji..
kao da zivot nije granica
kada se lista i stara i nova stranica,
moje je srce ludo i neshvatljivo,
dvojicu voli-nezamislivo...

Bez tebe ja spavati ne mogu,
tvoj pogled me potpuno oborio s nogu...
Bez tebe ja ne mogu živjeti,
bez tebe u novi dan teško je krenuti...
Nisam mogla ni zamisliti
kako će mi bez tebe biti,
ali sad vidim da ću ovo sve teško proživjeti,
da ću se sama sa sobom morati boriti...

Daljina ova od tebe me ne smije odvojiti,
to ne smijem dopustiti...
Da samo znaš koliko je mome srcu sada teško,
ali ne zaboravi da bez obzira na sve u njemu imaš posebno mjesto...
Jedino što nikada ne smiješ zaboraviti
je to da ću te ja uvijek voljeti,
da ću te čekati
i da te neću zaboraviti...

Nemoj srećo nikada pomisliti
da ću se dok te nema s drugim zabavljati,
jer tebe nitko ne može zamijeniti...
Dovoljni su mi prijatelji što uz mene uvijek će biti
i tvoja ljubav da od svega me štiti...
Ja ne želim biti u tuđem zagrljaju,
želim čekati i onda ponovo uživati u tvom dodiru...
Do tada samo tražim da kad god mogu čujem tvoj glas,
jer u njemu ja tražim spas...

Odavno je prošlo pola noći,
a ja ne spavam,
čekam
kad će konačno jutro doći...
Ovo jutro donijet će mi spas,
ovog jutra čut ću tvoj glas...
Ne mogu ti opisati koliko mi je to potrebno,
koliko mi je da te čujem važno...

Moraš čuti koliko te moje srce voli,
koliko za tvoju ljubav moli...
Da uz tebe sam moraš znati,
da te čekam ne smiješ zaboraviti...
Ljubavi živim za jutro ovo
i samo čekam da mi kažeš da nije gotovo...

Danas sam jaka kao stijena.
Ničeg me nije strah.
Znam da mi više nisi važan
i da od mene ne možeš stvoriti prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i hladna kao ti.
Ni suze, ni smijeh na moje lice
ti više ne možeš namamiti...

Volim jednog momka
ljepši od zvjezdane noći
volim mu kosu crnu i
njegove smeđe oči.

Kada ga vidim
u grudima nešto para
a u oku mi se suza stvara.

On zna da ga volim
al ne zna koliko patim
i jedva čekam dan
kada će to da shvati...

Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!